Predgovor
Napisao
W.Y.Evans-Wentz, M. A, D Litt.,D.Sc.
Jesus College, Oxford, autor Tibetanske knjige
mrtvih, Veliki tibetanski yogi Milarepa, Tibetanska yoga i tajna učenja, itd.
Vrijednost Yoganandine biografije
znatno je uvećana činjenicom što je to jedna od malog broja na engleskom jeziku
napisanih knjiga o indijskim mudracima, koju nije napisao novinar ili stranac,
nego jedan iz njihovog plemena, školovan kao i oni – ukratko,, knjiga yogija o
yogijima. Kao izvještaj očevica o neobičnim životima i moćima suvremenih
indijskih svetaca, knjiga je važna i kao svjedočanstvo svoga vremena i kao
svjedočanstvo vječnosti.
Njezinom
uzvišenom autoru, kojeg sam imao zadovoljstvo upoznati i u Indiji i u Americi,
neka svaki čitatelj iskaže dužno poštovanje i izrazi svoju zahvalnost. Među
djelima objavljenim na Zapadu, dokument o njegovom neobičnom životu zacijelo je
jedan od onih koji u najvećoj mjeri otkrivaju dubinu indijskog duha i srca, te
duhovnog bogatstva Indije.
Imao sam
čast upoznati jednog od mudraca čija je priča ovdje ispripovijedana – Sri
Yuktesvara Girija. Slika časnog sveca pojavila se na naslovnoj stranici moje
knjige Tibetanska yoga i tajna učenja.
Bilo je to u
Puriju u Orissi, na obali Bengalskog zaljeva gdje sam sreo Sri Yuktesvara. Tada
je bio glava tihog asrama ondje kraj obale, te uglavnom zaokupljen spiritualnom
obukom skupine mladih učenika. Živo ga je zanimala dobrobit ljudi u Sjedinjenim
američkim državama i u obje Amerike, kao i u Engleskoj, pa me ispitivao o
udaljenim aktivnostima, osobito onima u Kaliforniji, svoga najvećeg učenika,
Paramhanse Yoganande, koga je nježno ljubio i koga je 1920. poslao na Zapad kao
svog poslanika.
Sri
Yuktesvar bio je otmjenog lica i blagog glasa, u njegovu društvu bijaše ugodno,
te je bio dostojan obožavanja kojim su ga sljedbenici spontano obasipali. Svatko
tko ga je poznavao, bilo da je pripadao njegovoj zajednici ili ne, visoko ga je
cijenio. Živo se sjećam njegovog visokog, uspravnog, asketskog lika, odjevenog
u narančastu halju čovjeka koji se odrekao svih zemaljskih ciljeva, dok stoji
na ulazu svoje ćelije da mi zaželi dobrodošlicu. Kosa mu je bila dugačka i
pomalo rudlava, a lice bradato. Tijelo mu je bilo mišićavo, ali vitko i dobro
građeno, korak energičan.
Za mjesto
svog zemaljskog prebivanja odabrao je sveti grad Puri, kamo u glasoviti hram
Đagannatha, „gospodara svijeta“, svakodnevno hodočasti mnoštvo pobožni
hinduista, predstavnika svake indijske provincije. U Puriju je 1936. godine Sri
Yuktesvar i sklopio svoje smrtne oči nad prizorima ovog prolaznog stanja
bivanja, te otišao svjestan kako je pobjedonosno okončao ovu inkarnaciju.
Zaista se
radujem što mogu zabilježiti ovo svjedočanstvo o uzvišenom značaju i svetosti
Sri Yuktesvara. Zadovoljan daleko od gomile, on se u miru i bez ostatka predao
onom životnom idealu što ga je njegov učenik Paramhansa Yogananda sada opisao
za sva vremena.
W.Y. Evans-Wentz
Nema komentara:
Objavi komentar